Pravopis bosanskoga jezika

Razloga ima više. Jedan od njih je to što su me u godinama poslije izlaska prvog izdanja čekali mnogi projekti, među kojima je bilo i višegodišnjih. Drugi je to što sam stalno odgađao vraćanje Pravopisu, znajući da će priprema drugog izdanja biti zahtjevan posao koji će se oduljiti. Kad pogledam unatrag, mogu zadovoljno primijetiti da dvije decenije nisu prohujale tek tako: tokom svih tih godina pažljivo sam pratio pisanu riječ, prikupljao povratne informacije, slagao ih u foldere. Čekanje se višestruko isplatilo. Dobio sam pouzdane podatke o tome šta je zaživjelo u praksi, a šta nije. Stekle su se i druge povoljne okolnosti: stasala je nova generacija, koja želi i može mnogo, i pritekla mi u pomoć – jedni u pripremi knjige, drugi u pripremi mobilne aplikacije. Novo izdanje Pravopisa je i djelo tridesetak saradnika, članova Pravopisne komisije, većinom mojih nekadašnjih studentica i studenata; mobilna aplikacija djelo je poletnih mladih programerki i programera. Zahvalan sam im na nesebičnom zalaganju u osavremenjivanju Pravopisa.

Bh. društvo prolazilo je devedesetih godina kroz jedan od najtežih perioda u svojoj historiji. U tom vremenu nastajalo je i prvo izdanje Pravopisa, prve knjige koja promovira bosanski jezički standard. Zbog toga je u njemu bilo nešto više naglaska na specifičnosti tog standarda u odnosu na hrvatski ili srpski standard. Danas stvari stoje drugačije. Nakon dvije decenije normiranja postoji velik broj knjiga i priručnika o bosanskome jeziku. Bosnistika napreduje, iako je još uvijek kadrovski i produkcijski skromna; bosanski standard izučava se na univerzitetima širom svijeta. Istovremeno, nažalost, svjedočimo svakodnevnoj zloupotrebi jezika u političke svrhe, nametanju imenovanja jezika i sl. To su, uvjeren sam, neodržive i prolazne politike.

Naravno da je riječ o jednom jeziku. Radi se o različitom imenovanju jednog jezika, na koje bi svako trebao imati pravo. Također su u nekoj mjeri različiti standardi toga jezika, različiti zato što se u posljednjih tridesetak godina standardizacija odvija u više centara, a ne u jednom.

Tu sam odluku donio iz nekoliko razloga. Pravopis je obimna knjiga od oko 800 stranica, i bez obzira što je izdavač formirao povoljnu prodajnu cijenu, ona je i dalje visoka za mnoge koji žele imati knjigu. Odlučio sam iskoristiti tehnologiju i učiniti da Pravopis može imati svako ko to želi, i stoga će mobilna aplikacija biti potpuno besplatna. Ovaj medij također omogućava i veću fleksibilnost od knjige: Pravopis možete konsultirati gotovo uvijek, u tramvaju, u kafani, tokom šetnje. Također, na ovaj način želimo približiti knjigu mlađoj generaciji, i promovirati korištenje tehnologije u obrazovanju.

Prvo izdanje ovog Pravopisa, uključujući i školski priručnik, došlo je u preko 50.000 domova i biblioteka širom BiH i svijeta. To znači da je imalo stotine hiljada aktivnih korisnika, a svakako je bilo izloženo sudu još barem toliko ljudi. U tom smislu, nemoguće je da se predložena rješenja svima sviđaju. Tokom prethodnih 20-ak godina bilo je i pohvala i utemeljenih, dobronamjernih kritika. Ona rješenja koja za dvadesetak godina nisu prihvaćena, nisu ponovo ponuđena; ako je većina ljudi tražila drugačije rješenje, moja je stručna obaveza bila da to imam u vidu. To se odnosi i na pisanje glasa h. On je ostao tamo gdje mu je etimološki, tj. po postanku mjesto (hajde, promaha), ili u riječima koje su odavno odomaćene (hastal, sevdah), ali pisanje toga glasa više ne forsiramo u oblicima koji nisu prihvaćeni u posljednja dva desetljeća.